Arheološki park neolitsko-sojeničko naselje

Sojeničko naselje, Tuzla

Prvi nalaz predmeta iz neolitskog doba u Tuzli poznat je iz 1903. godine. Tada je, prilikom radova na regulisanju Appel Placa (sl. 4.), danas Trga slobode, iskopano nešto arheološkog materijala, što su bile prve indicije o postojanju neolitskog naselja na području Tuzle. Arheološki materijal se sastojao od tri probušena i polirana čekića, jedne keramičke noge rađene od zemlje sa primjesama sitnog pijeska i jedne oveće kugle koja se upotrebljavala kao tucalo za žito. Poslije stručne obrade ovih predmeta, Vejsil Ćurčić je došao do zaključka da je na prostoru današnje Tuzle postojalo neolitsko naselje čiji su stanovnici, pored tradicionalnog privređivanja, koristili i izvore slane vode (Ćurčić, 1908: 80-81.).

Ovi nalazi ipak nisu bili dovoljni da pruže podrobnija obavještenja o vrsti, veličini, bogatstvu i pravoj starosti naselja. Tek 1955. godine otkopano je u Rudarskoj ulici, današnjoj ulici Džafer mahala, dovoljno arheološkog materijala koji je nedvosmisleno potvrdilo da je u Tuzli bilo veliko i bogato neolitsko sojeničko naselje, jedno od najstarijih sojeničkih naselja u jugoistočnoj Evropi.

Neolitsko naselje u Tuzli leži na manjem uzvišenju koje se proteže s desne strane rijeke Jale. Najviša tačka uzvišenja nalazi se na mjestu gdje je sazidana Atik ili Šarena džamija. Naselje se prostiralo između današnje zgrade bivšeg kina “Mladost” na zapadu (današnja Ekonomsko-trgovinska škola) i Čaršijske džamije na istoku, odnosno između rijeke Jale na jugu i bivše Muzičke škole na sjeveru.

Pored ostataka sojeničkih nastambi (tabela VIII), na ovom lokalitetu je pronađen bogat arheološki materijal u vidu fragmenata grube keramike (noge i dna posuda, rubovi, dijelovi trbuha posude i drške), zatim fino glačani fragmenti posuda od crne, sive i crvene keramike raznovrsnih ornamenata, kalupaste i jezičaste sjekire od fino glačanog kamena, kremeni nožići i strugalice, te izrađevine od kosti (šila, igla, bodeži, rogovi jelena) (Puš, 1957: 86-87.).

Keramika, koja se može podjeliti na grubu i finu, pokazuje srodnost vinčanskim i rijeđe, butmirskim oblicima.

Gruba keramika se odlikuje velikim brojem sudova na nozi, koja najčešće ima cilindričan oblik. Na finijem posuđu u okviru grube keramike sreću se trakaste horizontalne ili vertikalne drške, te bradavičaste i plastične. Kod grube keramike ornamentisanje se javlja kao otisnut ukras, a kod finije grube javljaju se još i plastične trake i sitno kaneliranje (Puš, 1957: 91-95.).

Fina keramika, koja se kreće od crvenkaste do sive, a ponekad i crno glačane, varira formom u okviru vinčanskih uzora. I ovdje se sreću zvonaste, konične i vretenaste noge sudova u više varijanti (tabela IX). U ornamentici se također sreću vinčanski ukrasi (Puš, 1957:  94-95.).

Figuralna plastika je slabo zastupljena i ovo siromaštvo gotovo da je pravilo u istočnobosanskom neolitu. Nađena je samo jedna fragmentovana ženska statueta (sl. 5) i tri prikaza životinjskog lika (Puš, 1957:  98.).

U Okviru

#ReLoaD

Regionalni program lokalne demokratije na Zapadnom Balkanu finansira Evropska unija, a implementira UNDP

Udruženje za razvoj

U saradnji sa JKP Pannonica doo Tuzla