Arheološki park neolitsko-sojeničko naselje

Izučavanje prethistorije Bosne i Hercegovine počelo je još krajem XIX vijeka kada su izvršena prva istraživanja, čime se došlo do značajnih otkrića u Butmiru. Nakon perioda plodnog rada, koji je inspirisan svakako ovim otkrićem, i u kome je istraženo nekoliko takođe značajnih nalazišta (Kraljevina kod Novog Šehera i Lanište kod Bosanskog Broda), slijedi period stagnacije, koji traje sve do kraja Drugog svjetskog rata (1941.-1945.) i u kome nije bilo sistematskih istraživanja. Iz ovog perioda potiče prvi slučajni nalaz sa teritorije sjeveroistočne Bosne (1924. godine), iz Donje Mahale.

Po završetku Drugog svjetskog rata, u Bosni i Hercegovini su stvoreni uslovi za arheološka istraživanja, pa je otkriven čitav niz nalazišta. Sistematska istraživanja dovode do toga, kako je rekao jedan od najzaslužnijih istraživača dr Alojz Benac, “da su Bosna i Hercegovina postale gotovo najbolje ispitane neolitske oblasti u Jugoslaviji….” (Benac, 1968: 28.). Za drugu polovinu XX vijeka, kada je 1947. godine osnovan Muzej istočne Bosne Tuzla, vezani su i značajni rezultati istraživanja na području sjeveroistočne Bosne.

Značajni radovi počeli su istraživanjem u Gornjoj Tuzli 1955.-1958. godine, kojom prilikom je prvi put konstatovan starčevački kulturni sloj preko granice, koju čini rijeka Sava, što je predstavljalo nove podatke o teritorijalnoj rasprostranjenosti ove kulturne grupe (Garašanin, 1979: 115-118.). Iste godine, 1955., prilikom građevinskih radova u Tuzli, prikupljen je materijal koji govori o postojanju velikog neolitskog sojeničkog naselja u strogom centru grada. Nažalost, sistematska istraživanja do sada nisu izvršena (Puš, 1957: 85.). Iskopavanjima 1957. u Grbači kod Donje Slatine, Matiću kod Tolise, Varoši kod Koraja, zatim u Dobrovcu kod Čelića 1963., u Batkoviću kod Bijeljine 1966., na Korić Hanu i Kakmužu kod Gračanice 1971.-1975. i Trnovici kod Zvornika 1976. godine i drugim lokalitetima, došlo se do zaključka da je teritoriji sjeveroistočne Bosne bio gusto naseljen počevši još od ranoneolitskog perioda. Na ovom području sreću se tragovi većeg broja neolitskih kulturnih grupa koje se, u okviru opštih neolitskih karakteristika, izdvajaju izvjesnim specifičnostima: starčevačke, vinčanske, butmirske, posavske i slavonsko – srijemske (Benac, 1963: 27.). Odnosi među ovim grupama su manje – više jasno postavljeni. Iako može biti izvjesnih neslaganja u pogledu hronološkog opredjeljenja pojedinih grupa; ta razlika posebno je naglašena u apsolutnoj hronologiji (Gimbutas, 1974: 16).

Arheološka istraživanja, uz nekoliko rekognosciranje potencijalnih lokaliteta, na području Tuzle vršena su na neolitskim lokalitetima u Gornjoj Tuzli, prvo probno iskopavanje rađeno je u oktobru 2007., koje je u narednoj 2008. preraslo u plansko i sistematsko istraživanje; te zaštitno arheološko iskopavanje na današnjem Trgu slobode avgusta 2008. godine, koje je također potvrdilo postojanje neolitskog naselja.

U Okviru

#ReLoaD

Regionalni program lokalne demokratije na Zapadnom Balkanu finansira Evropska unija, a implementira UNDP

Udruženje za razvoj

U saradnji sa JKP Pannonica doo Tuzla